Svjetlo sjenki
Kada na moj stih
pada sjenka
vidim u njoj svjetlo
slabi uporni
život
malena smrt
pravi prve korake
sazrijeva brzo
raste
noću liježe
na moje srce
na usta
kao more iskovano
u crnom kamenju
vikao si noću
kaže žena
užasno
preneražavajuće
to je smrt u meni živom
bušila hodnike
vikala u meni
kao napuštena pećina
puna kostiju
Kada na moj stih
pada svjetlo
vidim u njemu smrt
crno zrno
snijeti
na zlatnom klasu
koji otiče
za horizont
Septembar 1983.
Saznanje
Nikad ništa neće biti
objašnjeno
ništa izjednačeno
ništa nagrađeno
ništa nikad
vrijeme neće ništa izliječiti
rane neće zarasti
riječ neće doći
umjesto riječi
grobovi neće zarasti u travu
umrli će umrijeti
i neće uskrsnuti
svijet se neće završiti
poezija će se vući
dalje
prema Arkadiji
ili na drugu stranu
Sada
nekada
osjećao sam
svakoga trena
mogla me je napasti poezija
trčao sam bez daha
za slikom što se pokrenula
sada
dozvoljavam pjesmama
bježati od mene
slabiti zaboravljati
umirati
nikakvog pokreta
u pravcu ostvarenja
ožujak 1989.
Skidanje tereta
prišao je k vama
i kaže
niste odgovorni
ni za svijet ni za kraj svijeta
skinut vam je teret s ramena
sad ste kao ptice i djeca
igrajte se
i igraju se
zaboravljaju
da je savremena poezija
borba za disanje
1959.
* * *
Ima među mojim djelima takvih
koje ne mogu prihvatiti
prolaze godine
ne mogu ih prihvatiti
i ne mogu ih se odreći
rđava su ali su moja
ja sam ih rodio
žive daleko od mene
ravnodušna mrtva
ali doći će čas kad će sva
pohrliti k meni
ta dobra i ta rđava
sakata i savršena
ismijana i odbačena
sjatiće se u jedno
Došli su da vide pjesnika
došli su da vide pjesnika
i što su vidjeli?
vidjeli su čovjeka
koji sjedi na stolici
i zaklanja lice
i časak kasnije kaže
šteta što mi niste
došli prije dvadeset godina
tada je jedan od mladića
odgovorio
nije nas još bilo
na svijetu
osmotrio sam
četiri lica
odražena u zamagljenom zrcalu
moga života
i začuo sam
iz velike daljine
njihove glasove čiste i snažne
na čemu sada radite
što pišete
Odgovorio sam
ne radim ništa
pedeset godina sam sazrijevao
za tu tešku zadaću
da "ne radim ništa"
radim NIŠTA
začuo sam smijeh
kada ne radim ništa
ja sam u središtu
vidim jasno one
koji su izabrali djelanje
vidim bilo kakvo djelanje
prije bilo kakvog mišljenja
bilo kakav Gustav
preobraća se
u bilo kakvog Konrada
bilo kakav feljtonist
u bilo kakvog moralistu
čujem
kako bilo tko govori bilo što
bilo komu
bilokakvost obuhvaća mase i elite
a to je tek početak
Patetična šala
Ne
ne potomcima
to zaista nema smisla
možda će to biti čudovišta
visoka komisija
ozbiljno upozorava
države
prijestolja i štabove
da dolaze čudovišta
bez mozga
dakle ne potomcima
nego onima koji se
baš u ovom času
razmnožavaju
zatvorenih očiju
ove riječi
ne upućujem potomcima
Govorim političarima
koji me ne čitaju
govorim biskupima
koji me ne čitaju
govorim generalima
koji me ne čitaju
govorim tzv. "prostim ljudima"
koji me ne čitaju
govoriću svima
koji me ne čitaju
ne slušaju ne poznaju
kojima nisam potreban
Ja njima nisam
ali su oni meni potrebni
Ništa
Noću
riječ ništa
razrasta se
širi
danju
gubi svoju
proždrljivost
klizi u život
kao nož u meso
Toplo
Ruke je moguće ogrijati
i o lončić
u koje m je vrela kava
ako je na svijetu
već tako hladno
tako hladno gledaju ljudi
čak
tek rođena djeca
od buđenja
govore glasovima
od lima i rđe
sikću i zveče
Zavjese u mojim komadima
Zavjese
u mojim komadima
ne podižu se
i ne spuštaju
ne zaslanjaju
i ne odslanjaju
rđaju
gnjiju škripe
razdiru
otpadaju
komad po komad
na glave
gledalaca
glumaca
zavjese
u mojim komadima
vise
na sceni
u gledalištu
u garderobi
i nakon završetka
predstave
lijepe se za noge
šušte
pište
1967.
Usred mnogo poslova
Usred mnogo poslova
veoma hitnih
zaboravio sam na to
da također treba
umirati
lakomislen
zanemarivao sam tu obavezu
ili je ispunjavao
površno
od sutra
sve će se izmijeniti
počeću da umirem brižljivo
mudro optimistički
bez gubljenja vremena
Iz usta u usta
Ideja
ima jezik
lijep i pokretan
kao zmija
u raju
iz usta filozofa
izlazi čista
daleka
od "stvarnosti"
kao duša od tijela
tada je uzima
na jezik
političar kapelan
djelatnik
prežvače
i pljune po glavi
građana
iz usta političara
ideju uzima
novinar
obrađuje slinom
arogancijom
provokacijom
i prenosi putem sredstava
"masovnog informisanja"
ideja raste u ustima
ideja
pada na kaldrmu
izlazi na ulicu
posrće
kao pijana prostitutka
desno i lijevo
ideja prelazi
iz ruke u ruku
pred očima
onemjelog svijeta
pretvara se konačno
u oružje zločina
a šta radi filozof
on šuti i odlazi
ne osvrće se
za sobom
kao da ne čuje riječi:
"Čovjeka ne čini prljavim
ono što ulazi u usta,
nego ga prljavim čini
ono što izlazi iz usta... "
Neiskazano
Započećemo razgovor
riječi će zamijeniti
ono što je bilo
ranije
iza nas
bez izlaza
još ne znaš za to
pružaš ruke
misliš da sam
na onom mjestu
na koje m si me ostavila
osvrćeš se
odlaziš
u slijepu ulicu
stojiš
nepokretna nejasna
istina dopire polako
do tvog srca
naše riječi postaju beskućnice
Dezerteri
I
ja čovjek
male vjere
molim se za mir
tih smrtnih duša
za sjene
koje ne mogu
naći mjesto
vječitog počivališta
zalutale između praznog neba
i domovine
ja čovjek dobre volje
i male vjere
čekam na spomenik
neznanome vojniku dezerteru
iz svih armija
iz svih ratova
spomenik podignut
krišom do neba
pod zemljom
spomenik podignut očima
majki žena sestara ljubavnica
spomenik podignut
sa stidom očajem strahom
ljubavlju i mržnjom
spomenik bez imena i prezimena
Odvažno t dezertera
teška je da se podnese
za bliske
tko je pobjegao s polja slave
tko je pobjegao s klanice
neće naći oproštaja
kod suvremenika
i potomaka
tko se izvukao od ubijanja
sam je sebe ubio
i živ se pokopao u zaboravu
ovjenčan lišćem duba
na grani drveta
ili na svjetiljci
obješen u cvijetu mladosti
dezerter
deserteur
Fah nenfliichtiger
Landesverrater
bježi do kraja svijeta
jadan onaj
tko je u cvijetu mladosti
ne utolivši svoju žeđ za životom
pao proboden
neprijateljskim nožem
jadan on i jadni mi
njegovi zemljaci
ili sugrađani
duša njegova neće naći mira
boravi među nama
ponižena i povrijeđena
pjesnik se moli za dušu
neznanoga dezertera
molimo se
oni što vjeruju u Boga
i oni što vjeruju u Ništa
za smrtne duše
što blude
poljima šumama livadama
po ulicama gradova
po crkvama i grobljima
molimo se za dezertere
prvog i drugog svjetskog rata
vječni počinak
daj im Gospode
Molimo se za dezertere
ratova obrambenih i napadačkih
ratova pravednih i nepravednih
molimo se za one što su odbacili
znakovlje i odore
oružje i zastave
"Ne ubijaj"
rekao j e Gospod
i šuti
"Gott mit uns"
rekao je čovjek
i krenuo u rat
s križem
u ruci
Pozivam Vas
na Prozivku Poginulih...
Dezerteri!
Iz svih armija svijeta
neka počasna četa
ispali plotun usmjeren
u vaša srca glave
zavezane oči
neka vaše kolege
ustrijele još jednom
vaša imena
vaše sjene
spomen na vas
apoteoza vođa
generala krvnika
čovjekoubojica traje
oni određuju rat
i mir
pravo na život
pravo na smrt
a majke rađaju dalje
rađaju junake
rađaju dezertere
rađaju ljude
jadna ljudska bića
jedini sisari odjeveni
u operetne odore
pod raznobojnim barjacima
spremaju se za rat
za rat za rat
spremaju se do zadnjeg
nastupa
u teatru rata
a ja čekam
na spomenik
neznanome dezerteru
iz svih armija svijeta
Prevod:
Marina Trumić i Slavko
Šantić
*Ovaj izbor nastao je na osnovu zbirke Moja peozija koju je u Sarajevu 2002. goidne
objavio KRUG 99.
Нема коментара:
Постави коментар